Tekstovi:
1. Utemeljenje ateizma i religije
2. Racionalnost ateizma i religije
3. Čemu animozitet između ateista i vjernika?
4. Je li Bog proizvod ljudskog uma? (Feuerbach)
5. Što je bilo prije Boga?
6. Je li Isus Krist povijesna osoba?
7. Je li Isus Krist povijesna osoba? (2)
8. Hoće li znanost dokazati da Bog ne postoji?
9. Friedrich Nietzsche i religija
10. Činimo li dobro samo zbog Božje kazne?
11. Pretjeruje li Crkva u pogledu seksualnosti?
12. Je li Trojstvo politeizam?
13. Je li kršćanstvo sinkretistička religija?
14. Kako je Crkva birala evanđelja?
15. Zašto poslanice ne sliče evanđeljima?
16. Je li starozavjetni Bog zao?
17. Paradoks kamena
18. Zašto je Katolička crkva griješila kroz povijest?
19. Što Bog hoće?
20. Što bi bilo kad bi čovjek bio besmrtan?
21. Jesu li kršćani većinom neinteligentni?
22. O celibatu i ređenju žena
23. Zašto se Biblija različito shvaća?
24. Je li biblijsko izvješće o stvaranju pogrešno?
25. Što poručuju Adam i Eva?
26. Bog i evolucija
27. Evolucija i kršćanski fundamentalizam
28. Evolucija i ateistički fundamentalizam
29. Kakav je odnos religije i znanosti?
30. Zašto Crkva ne raspodjeli svoja bogatstva?
31. Kršćanska etika i ateistički humanizam
32. Potječe li kršćanstvo od Esena?
33. Je li Crkva desničarska organizacija?
34. Ima li u Bibliji grešaka?
35. Kršćanstvo i društvene promjene
36. Marxova kritika religije
37. Kršćanstvo i socijalno pitanje
38. Jesu li Židovi iskrivili izvorno kršćanstvo?
39. Albert Einstein i religija
40. Ispovijest vjere
41. Zar Bog kažnjava potomke zbog grijeha predaka?
42. Zašto Isus nije ukinuo ropstvo?
43. Psihologija i religija
44. Po čemu je Stari zavjet nadahnutiji od grčkih filozofa?
45. Kršćanstvo i žene
46. Kada se Isus rodio?
47. Kršćanstvo i marketing
48. Tko je Jahve?
49. Smiju li katolici kritizirati Crkvu?
50. Apsurd Isusovih prispodoba
51. Povijesni Isus i Krist vjere (1)
52. Povijesni Isus i Krist vjere (2)
53. Povijesni Isus i Krist vjere (3)
54. Značenje Marije danas
55. Drugi vatikanski koncil
56. Koncilska i pretkoncilska Crkva
57. Pojmiti Boga
58. Concilium
59. Religija iz straha i koristi
60. O molitvi i Božjoj intervenciji
61. In memoriam: Edward Schillebeeckx
62. Što znači da je Isus Sin Božji
63. O Uskrsu
64. O Tijelu Kristovu
65. O Uzašašću
66. Matteo Ricci i inkulturacija kršćanstva
67. Teološki All Stars Team
68. Obraćenje biskupa Romera (1)
69. Obraćenje biskupa Romera (2)
70. Obraćenje biskupa Romera (3)
71. Ekskluziva o Schillebeeckxu
72. Redemokratizacija Crkve
73. Uvod u kršćanstvo
.................................................................


Free counter and web stats


Responder blog banner

02.05.2008., petak

2. Uvod - racionalnost ateizma i religije

Ateizam znači konačno negiranje osnovnog povjerenja u stvarnost, bilo na način da svjedoči mogućnost neznanja (agnosticizam s tendencijom prema ateizmu) ili da proklamira posvemašnju ništavost, neutemeljenost i besciljnost, besmislenost i bezvrijednost ionako upitne stvarnosti (ateizam s tendencijom prema nihilizmu). Stoga ateizam ne može navesti nikakav uvjet za mogućnost upitne stvarnosti. Tko niječe Boga, ne zna zašto na kraju ima povjerenja u stvarnost. To znači da ateizam živi, ako već ne od nihilističkog temeljnog nepovjerenja, a onda svakako od konačnoga neutemeljenog temeljnog povjerenja. S ''ne'' Bogu čovjek se odlučuje protiv ikakvoga prvog temelja, najdubljeg uporišta, konačnog cilja stvarnosti. U ateizmu se ''da'' stvarnosti pokazuje kao konačno neutemeljeno - neko slobodno putujuće, nigdje usidreno, držano, usmjereno i zato paradoksalno temeljno povjerenje. U nihilizmu ''da'' stvarnosti uopće nije moguće zbog radikalnog temeljnog nepovjerenja. Ateizam ne može navesti nikakav uvjet mogućnosti upitne stvarnosti. Zato propušta, ako baš ne svaku, a ono ipak radikalnu racionalnost, što on dakako često prikriva racionalističkim, ali zapravo iracionalnim povjerenjem u ljudski razum.

Image and video hosting by TinyPic

Cijena koju ateizam plaća za svoje ''ne'' očita je. On se izlaže opasnosti zbog konačne neutemeljenosti, bezuporišnosti i besciljnosti; moguće rascijepljenosti, besmislenosti, bezvrijednosti, ništavnosti stvarnosti uopće. Ateist se, kad toga postane svjestan, osobno izlaže opasnosti zbog radikalne napuštenosti, ugroženosti i propalosti sa svim posljedicama dvojbe, straha, štoviše očaja - barem ako je ateizam ozbiljan slučaj, a ne tek intelektualno stajalište, snobovska koketerija ili bezmisaona površnost. Zato dobitnik Nobelove nagrade za biologiju Jacques Monod, inače ateist, s pravom govori: ''Ako čovjek primi ovu negativnu poruku u njezinu punom značenju, tada se čovjek mora napokon probuditi iz svoga tisućljetnoga sna i spoznati svoju totalnu bespomoćnost, svoju radikalnu otuđenost. On zna da poput Ciganina ima svoje mjesto na rubu svemira koji je gluh za njegovu glazbu i ravnodušan prema njegovim nadama, patnjama i zločinima.''

Ateist dakle ne dobiva odgovor na ona posljednja, a ipak ujedno i najbliža ''vječna'' pitanja ljudskog života, koja se ne mogu potisnuti nikakvom zabranom pitanja, što se postavljaju ne samo na granicama ljudskog života, nego i usred osobnog i društvenog života. Da se nadovežemo na Kanta, ta pitanja po skupinama glase:

Što možemo znati? Zašto uopće postoji nešto? Zašto nije ništa? Odakle dolazi čovjek i kamo ide? Zašto je svijet takav kakav jest? Što je posljednji temelj i smisao svekolike stvarnosti?

Što trebamo činiti? Zašto činimo to što činimo? Zašto smo i komu napokon odgovorni? Što zaslužuje neograničen prezir, a što ljubav? Što je smisao vjernosti i prijateljstva, ali i patnje i krivnje? Što je za čovjeka presudno?

Čemu se smijemo nadati? Zašto smo na zemlji? Čemu sve to? Ima li nešto što nas u svoj ništavnosti nosi, što nas nikada ne prepušta očaju? Nešto postojano u svoj promjeni, nešto bezuvjetno u svemu uvjetovanom? Nešto apsolutno u posvuda iskušanoj relativnosti? Što nam preostaje - smrt koja na kraju sve čini besmislenim? Što će nam dati hrabrost za život, a što hrabrost za smrt?

Sve su to pitanja koja se odnose na cjelinu, pitanja ne samo za umiruće nego i za žive. Ne samo za slabiće i neobaviještene, nego upravo za obaviještene i angažirane. Ne uzmicanje pred djelovanjem, nego poticaj za djelovanje. Sve su to pitanja koja u ateizmu ostaju bez odgovora (barem onoga koji bi bio misaono neprotuslovan i ljudski poticajan).

Nasuprot tome, ''da'' Bogu znači konačno utemeljeno temeljno povjerenje u stvarnost. Tko potvrđuje Boga, zna zašto može imati povjerenja u stvarnost. S tim ''da'' Bogu odlučujem se s pouzdanjem za neki prvi temelj, najdublje uporište, krajnji cilj stvarnosti. U vjeri u Boga moje se ''da'' stvarnosti očituje kao konačno utemeljeno i dosljedno; osnovno povjerenje usidreno u krajnjoj dubini, u temelju temelja, i usmjereno k cilju ciljeva. Moje povjerenje u Boga kao kvalificirano, radikalno temeljno povjerenje može, dakle, navesti uvjet mogućnosti upitne stvarnosti. Utoliko on, za razliku od ateizma, pokazuje radikalnu racionalnost koja se, dakako, ne smije jednostavno zamijeniti racionalizmom.

Stoga je nagrada što je vjera u Boga dobiva za svoje ''da'' očita. Budući da se s pouzdanjem umjesto za bestemeljnost odlučujem za neki pratemelj, umjesto za bezuporišnost za neko prauporište, umjesto za besciljnost za neki pracilj, mogu s valjanim razlogom uza svu svoju rascijepljenost prepoznati jedinstvo, uza svu bezvrijednost vrijednost, uza sav besmisao smisao stvarnosti svijeta i čovjeka. I uza svu neizvjesnosti nesigurnost, napuštenost i nezaklonjenost, ugroženost, propalost, konačnost vlastita opstanka, iz posljednjeg mi je iskona, iskonskog smisla i iskonske vrijednosti darovana - upravo darovana - radikalna izvjesnost, zaštićenost i postojanost. Dakako, ne jednostavno apstraktno, izolirano od bližnjih, nego uvijek u konkretnom odnosu prema ljudskome ''ti''.

Vjera u Boga znači osnovno povjerenje, odbijanje zatvaranja prema stvarnosti. Vjernik se ne uskraćuje prvom i posljednjem temelju, uporištu i cilju stvarnosti, nego se upušta u nju i predaje joj se. Tako doduše ne spoznaje prije, ali ni samo tek poslije, nego dok to čini da čini ono pravo, štoviše zapravo ono ''najrazumnije''. Jer što se unaprijed ne može dokazati, to vjernik doznaje u provedbi, u činu samoga priznavajućeg spoznavanja. Naime, stvarnost se može manifestirati u svojoj pravoj dubini, njezin nam se prvi temelj, najdublje uporište, krajnji cilj, njezin iskon, otvaraju čim se mi sami otvorimo. U isti mah uza svu upitnost doživljavamo radikalnu razboritost vlastita razuma. Prema tome, načelno povjerenje u razum ne može biti iracionalno. Ono je racionalno utemeljeno. Prva i posljednja stvarnost, Bog, pojavljuje se upravo kao jamac racionalnosti ljudskog ratia!

Kod vjere u Boga nije posrijedi nekakva vanjska racionalnost koja bi mogla pribaviti nekakvu osiguranu sigurnost. Postojanje Boga ne dokazuje se ili pokazuje najprije razumom, da bi se zatim u njega vjerovalo. Tu je riječ o unutarnjoj racionalnosti, gdje praksom odvažna povjerenja u Božju stvarnost, čovjek uza sve napade dvojbe doživljava razumnost svoga povjerenja. Ta je razumnost utemeljena u krajnjoj identičnosti, smislenosti i vrijednosti stvarnosti, u njezinu pratemelju, prasmislu, pravrijednosti.

(preuzeto iz Hans Küng: “Postoji li Bog”)

- 08:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2011 (1)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (12)
Lipanj 2008 (12)
Svibanj 2008 (15)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga:
Blog Responder (eng. onaj koji pruža pomoć) je mjesto promišljanja o nekim teološkim temama koje se autoru čine zanimljivima. Ako nekome bude od pomoći ili ga tkogod nađe interesantnim, ispunit će svoju funkciju.

kontakt: responder.hr@gmail.com

Drugi o Responder blogu:
“Eto danas sam po prvi puta otkrio ovaj blog i 3h se nisam maknuo od njega, moram priznat da me se izrazito dojmio i na neka pitanja me je stvarno prosvjetlio, mogu samo da pohvalim autora i da mu dam potporu da samo tako i nastavi.”
"Svakako najkvalitetniji blog na ovu temu na čitavom hrvatskom webu."
Anonimac

"Htio bi reći samo da pratim redovito tvoj blog, neke tekstove i koristim u svome radu. Moram reći da je blog jedinstven i fantastičan. Mnogo se toga dobrog može naći i u komentarima."
Supek

“Čini se pomalo modernistički inficiran.”
Toma Blizanac

“Blog s katoličkim podvalama o evoluciji.”
ProtestantZg

“Tipičan primjer zlobnih laži o Isusovoj povijesnosti.”
My Exercises

"Skoro pa profesionalni antiateista i branitelj križa."
Pavaogc

“Hvala bogu što još ima mislećih bića, koji ne potiskuju bitna i goruća pitanja Crkve. Teme koje otvarate već dugo i predugo nas glođu i bojimo se da nas ne izglođu. Utješno je uočiti da nas more ista pitanja. Dao vam bog bistar um, zašiljeno pero, dar znanja i poseban dar da nam na ovakav način služite! Bog vas blagoslovio! Pišite nam!”
demokracija



Katkad svratim na:
Portali
→ Spiritus movens
→ National Catholic Reporter
→ Clerical Whisper

Progresivizam
→ Young Adult Catholics
→ The Progressive Catholic Voice
→ J. Cecil's Progressive Catholic Reflections
→ Vatican II Voice

Tradicionalizam
→ Toma Blizanac
→ Romancatholicism
→ Tradition in Action

Ekumenizam
→ Faith and Theology
→ The Piety That Lies Between

Tiskovine
→ Svijetlo riječi